Idem gradom prekjučer, prolazim pored jedne cure u invalidskim kolicima, u prolazu ne pogledam u nju već u natpis, skuplja novac za bolesnog oca.
Prođem dalje svojim putem, jer sam i ja sirotinja bez para i ljut, depresivan. Ali se ipak vratim, izvadim zadnjih 100 kuna koje sam uštedio i imao u novčaniku. Dam joj, ona se rasplače, krene me zagrliti, ali ja se uplašim pa se odmaknem, ali onda ju ipak zagrlim.
0 komentari:
Objavi komentar